Svi zvukovi tisine
U tisini sve nastaje
Brojač posjeta
31311
Copyright
Pjesme i price sa ovog bloga su u pripremi za objavljivanje stoga vas molim da ne kopirate
Komentar:
Korisničko ime:
Ukoliko želite komentirati kao registrirani korisnik trebate biti ulogirani na naslovnici Bloger.hr-a.
Blog
srijeda, siječanj 25, 2012
Sretan rodjendan Mirjana
Draga moja Mirjana, dusice mjeseceva,
zelim da Ti se sve zelje ostvare, da Ti svaki dan postane ljubav, Sretan rodjendan mila!
lelahel-eloa
@ 08:09 |
Komentiraj
| Komentari:
5
|
Prikaži komentare
srijeda, siječanj 18, 2012
Tamna bajka
Hladnoca. Sjena. Koraci koji remete tisinu uspavane sume. Zasustio je plast prestrasivsi ptice u krosnjama. Podigla je pogled ispracujuci njihov let. Zebnja se zrcalila u zjenicama. Povukla je tkaninu preko lica. Njeno lice postalo je maska. Znala je da ovdje ni andjeli ne zalaze. Ostavili su ovaj komadic zemlje utvarama.
Osluskivala je kako se nesto budi u njoj. Lagano poput daha klizila je osveta niz njen krvotok. Ispunjavala je prostor u kojem jos nije bilo straha, dajuci joj snagu. Zaboravila je zasto, ali je znala da mora. Sila koja ju je vukla bila je prejaka. Upravlja je njenim mislima, rukama, koracima. Svaki pokret znacio je blizinu cilja. Zakoracila je u sumaglicu koja se uzdizala iz trave. Onjusila je zrak kao vukovi dok vrebaju plijen. Cisto, pomislila je. Ovdje se ne krije. Morati ce zaci dalje od ruba sume, mozda otici do sredista.
-Ovdje neces naci ono sto trazis- prestravio ju je sapat i zaustavio dah. Okretala se da otkrije trag sapata, ali on je samo muklo odzvanjao u njenim mislima. -Tko si!-zavikala je. Suma joj je odgovarala ponavljajuci rijeci. I onda muk. Kao da je zrak postao jos rijedji, kao da je svako bice u toj maloj odsjecenoj zemlji usutjelo. -Tko si?- izgovorila je puno tise. -Ja sam onaj kojeg trazis, ali i koga nema vise ovdje.- Zagonetka? Mozda, razmisljala je. Da li je otkrivanje pravog odgovora nacin da se dodje do sredista ili samo varka.
-Tko si ti?-zacula je sapat. Ugrizla se za usnu da joj ime ne sklizne sa jezika. Ako je znao da ga trazi, onda ju i poznaje, a ako ne, onda je varka da bi otkrio sto ovdje radi.
-Tko si?-sapat se ponovio. Odlucila ga je ignorirati i krenuti dalje, ali suma je postala neprobojna. Kao da je netko postavio nevidljivi zid i ostavio joj toliko prostora da napravi korak ili dva.
Odlucila je sjesti. Polako se spustala na travu jos prohladnu od jutarnje rose. Pitala se sto uciniti kad se nasla u klopci od nekoga za koga nije znala ni tko je ni sto zeli. Odlucila mu se ponovno obratiti.
-Zasto me drzis zarobljenu?- osluskivala je, ali odgovora nije bilo.
-Zasto?-upitala je ponovno.
Sapat kao da se provlacio kroz krosnje, travu, kao da je klizio kroz zrak i zemlju.
-Tko si?-ponovio je.
-Tebi to nije vazno, samo me pusti da krenem dalje.-rekla je.
Nanovo muk. I osjecaj da se nevidljivi zid priblizava, ostavljajuci joj sve manje prostora. Pocelo joj je ponestajati zraka. Nesto je iznad nje proletjelo. Tamni obris zatvorio je i ono malo svijetlosti koje se probijalo kroz grane. Spustalo se sve vise i osjecala je kako pada u ponor tame.
-Ja sam Eloa, lovac na zmajeve.-izrekla je tiho dok su joj se zjenice sirile i poprimile oblik staklenih kuglica u kojima se zrcalio zmaj. Zadnji odraz, posljednji dah...vrijeme je iscurilo kroz pjescani sat.
lelahel-eloa
@ 07:26 |
Komentiraj
| Komentari:
25
|
Prikaži komentare
Zvuk tisine
Index.hr
Nema zapisa.